Zašto ritmično kretanje (šetnja, ljuljanje) smiruje nervni sistem bebe

Ritmično kretanje, poput lagane šetnje, nošenja ili ljuljanja, jedan je od najčešćih načina na koje roditelji smiruju bebu. Ova reakcija nije slučajna niti je posljedica navikavanja, već ima duboko uporište u razvoju nervnog sistema i ranom senzornom iskustvu bebe.

ritmicno kretanje bebe

Još u maternici, beba svakodnevno doživljava ritam kretanja majčinog tijela: hodanje, okretanje, ustajanje i sjedanje stvaraju stalne, blage promjene položaja. Taj doživljaj nije statičan, nego pulsirajući i ponavljajući. Zbog toga je osjećaj ritma jedan od prvih obrazaca koji mozak registruje kao signal sigurnosti. Nakon rođenja, slični pokreti podsjećaju na tu poznatu i stabilnu okolinu.

Ključnu ulogu u tome ima vestibularni sistem, dio nervnog sistema zadužen za ravnotežu, orijentaciju i položaj tijela u prostoru.

On se razvija veoma rano tokom trudnoće. Kada je pokret spor, ujednačen i predvidiv, vestibularni sistem šalje mozgu informaciju da je okruženje stabilno i da nema iznenadnih promjena koje bi ukazivale na opasnost. Kao odgovor, tijelo usporava ritam disanja i otkucaje srca, a mišićna napetost se smanjuje. Zbog toga se beba postepeno opušta i često lakše utone u san tokom šetnje ili laganog nošenja.

Važan je i aspekt ponavljanja.

Predvidivi obrasci smanjuju senzorno opterećenje: nema naglih promjena zvuka, svjetla ili položaja koje bi zahtijevale dodatnu obradu informacija. Nervni sistem tada ne mora „biti na oprezu“, pa se lakše prebacuje iz stanja uzbuđenosti u stanje smirenosti. Upravo zato blago ljuljanje ili ritam koraka u šetnji ima smirujući efekat, dok brzi ili nagli pokreti mogu izazvati suprotnu reakciju.

Ritmično kretanje je, osim toga, i oblik ko-regulacije. Beba ne reaguje samo na pokret, nego i na osobu koja je nosi. Kontakt tijela, ton glasa, ritam disanja i opšte emocionalno stanje odrasle osobe stvaraju zajednički obrazac regulacije. Kada je roditelj smiren i stabilan u pokretu, beba taj ritam prati i lakše dolazi do osjećaja sigurnosti.

Ovakav način smirivanja posebno je koristan u situacijama kada je beba previše stimulisana, kada joj je teško da pređe iz budnosti u san ili tokom perioda intenzivnog razvoja i rasta. Ipak, ritmično kretanje nije univerzalno rješenje.

Ako beba neutješno plače, savija tijelo unazad, djeluje ukočeno ili pokazuje znakove bola, važno je potražiti savjet pedijatra i provjeriti postoji li fizička nelagoda ili zdravstveni problem.

Najkorisnije su varijante kretanja koje su blage, stabilne i nenaglašene: mirna šetnja, nošenje uz tijelo ili nježno ljuljanje u krilu. Ako beba zaspi tokom šetnje u kolicima ili nosiljci, preporučuje se da se kasnije, kada je moguće, premjesti u siguran položaj za spavanje.

Ritmično kretanje ne “uspavljuje navikom“, nego pomaže bebi da reguliše nervni sistem i da kroz ponavljanje doživi osjećaj sigurnosti. Ono predstavlja prirodan nastavak senzornog iskustva iz perioda prije rođenja i jedan je od najnježnijih, najinstinktivnijih načina na koje se uspostavlja mir i povezanost između bebe i roditelja.

Podijeli tekst
Back to top