Još u maternici, beba svakodnevno doživljava ritam kretanja majčinog tijela: hodanje, okretanje, ustajanje i sjedanje stvaraju stalne, blage promjene položaja. Taj doživljaj nije statičan, nego pulsirajući i ponavljajući. Zbog toga je osjećaj ritma jedan od prvih obrazaca koji mozak registruje kao signal sigurnosti. Nakon rođenja, slični pokreti podsjećaju na tu poznatu i stabilnu okolinu.
Ključnu ulogu u tome ima vestibularni sistem, dio nervnog sistema zadužen za ravnotežu, orijentaciju i položaj tijela u prostoru.
On se razvija veoma rano tokom trudnoće. Kada je pokret spor, ujednačen i predvidiv, vestibularni sistem šalje mozgu informaciju da je okruženje stabilno i da nema iznenadnih promjena koje bi ukazivale na opasnost. Kao odgovor, tijelo usporava ritam disanja i otkucaje srca, a mišićna napetost se smanjuje. Zbog toga se beba postepeno opušta i često lakše utone u san tokom šetnje ili laganog nošenja.
Važan je i aspekt ponavljanja.
Predvidivi obrasci smanjuju senzorno opterećenje: nema naglih promjena zvuka, svjetla ili položaja koje bi zahtijevale dodatnu obradu informacija. Nervni sistem tada ne mora „biti na oprezu“, pa se lakše prebacuje iz stanja uzbuđenosti u stanje smirenosti. Upravo zato blago ljuljanje ili ritam koraka u šetnji ima smirujući efekat, dok brzi ili nagli pokreti mogu izazvati suprotnu reakciju.
Ritmično kretanje je, osim toga, i oblik ko-regulacije. Beba ne reaguje samo na pokret, nego i na osobu koja je nosi. Kontakt tijela, ton glasa, ritam disanja i opšte emocionalno stanje odrasle osobe stvaraju zajednički obrazac regulacije. Kada je roditelj smiren i stabilan u pokretu, beba taj ritam prati i lakše dolazi do osjećaja sigurnosti.
Ovakav način smirivanja posebno je koristan u situacijama kada je beba previše stimulisana, kada joj je teško da pređe iz budnosti u san ili tokom perioda intenzivnog razvoja i rasta. Ipak, ritmično kretanje nije univerzalno rješenje.
Ako beba neutješno plače, savija tijelo unazad, djeluje ukočeno ili pokazuje znakove bola, važno je potražiti savjet pedijatra i provjeriti postoji li fizička nelagoda ili zdravstveni problem.
Najkorisnije su varijante kretanja koje su blage, stabilne i nenaglašene: mirna šetnja, nošenje uz tijelo ili nježno ljuljanje u krilu. Ako beba zaspi tokom šetnje u kolicima ili nosiljci, preporučuje se da se kasnije, kada je moguće, premjesti u siguran položaj za spavanje.
Ritmično kretanje ne “uspavljuje navikom“, nego pomaže bebi da reguliše nervni sistem i da kroz ponavljanje doživi osjećaj sigurnosti. Ono predstavlja prirodan nastavak senzornog iskustva iz perioda prije rođenja i jedan je od najnježnijih, najinstinktivnijih načina na koje se uspostavlja mir i povezanost između bebe i roditelja.
